Nagrada za životno djelo HMD-a Ružici Marić, dugogodišnjoj ravnateljici GMV

Nagrada za životno djelo Hrvatskog muzejskog društva na svečanoj sjednici održanoj u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, uručena je dugogodišnjoj ravnateljici Gradskog muzeja Vukovar Ružici Marić koja je velikom ljubavlju prema svom gradu, trudom i iznimnim profesionalizmom, gotovo iz pepela uspjela obnoviti muzej te s njegovom muzeološkom koncepcijom, kojoj je autor zajedno s muzealcima Gradskog muzeja Vukovar i suradnicima iz drugih muzeja, osvojiti jednu od najprestižnijih svjetskih muzeoloških nagrada: EMYA Silletto za 2016. godinu, kako je to u svom pozdravnom govoru istaknuo izaslanik ministrice kulture i medija dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, državni tajnik dr. sc. Ivica Poljičak.

Na prijedlog Izvršnog odbora Muzejske udruge istočne Hrvatske i predsjednice Marine Vinaj, u ime Povjerenstva za imenovanje nagrada Hrvatskog muzejskog društva, Ružici Marić Nagradu za životno djelo uručila je predsjednica društva Vlasta Krklec.

***
Pogledajte više:
Životni i profesionalni put Ružice Marić u slikama

***
Poslije završenog studija arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlila se u Gradskome muzeju Vukovar kao kustos Etnografske zbirke gdje sa kolegama i ravnateljicom Zdenkom Buljan provodi brojne programe. Jedna od prvih aktivnosti je suradnja s etnologinjom Zdenkom Lechner s kojom je vodila terenska istraživanja tradicijske kulture. Već sljedeće godine preuzima mjesto kustosa arheološke zbirke gdje se s kolegama muzealcima aktivno uključuje u rad muzeja, uz ostalo i domaćinstvo prvog posjeta nakon II. Svjetskog rata grofa vukovarskog Jakoba Eltza sa suprugom Lajom dvorcu Eltz i Gradskom muzeju Vukovar 1990. godine.

Godine 1984. jedan je od inicijatora i uz dr. Aleksandra Durmana autor projekta i organizator velikih sustavnih arheoloških istraživanja na svjetski poznatome lokalitetu Vučedol koji je imao za cilj stvoriti uvjete za realizaciju Projekta Arheološkog parka i Muzeja vučedolske kulture. Arheološka istraživanja vođena su svake godine u mjesecu rujnu u periodu od 1984. do 1990. godine.

Tijekom 1991. godine, u suradnji s kolegama muzealcima Gradskog muzeja Vukovar radi na zaštiti muzejske građe i njenog deponiranja u prostore Dvorca Eltz, a prema uputama Ministarstva kulture i propisima Haaške konvencije.

U prvim danima agresije na Vukovar fotografira razorene spomenike kulture i o tome izvještava domaću stručnu javnost: Hrvatski restauratorski zavod te Muzejski dokumentacijski centar. Nakon tri mjeseca agresije Dvorac Eltz potpuno je razrušen, a zbirke otuđene.

U progonstvu, sredinom rujna nastavlja djelovanje u Muzejskom dokumentacijskom centu u Zagrebu na prikupljanju dokumentacije o baštini Vukovara i ratnim razaranjima. Od sredine 1993. g. nastavlja djelovanje kao ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar u progonstvu koji je bio smješten u Muzeju Mimara u Zagrebu prema odluci Bože Biškupića, tadašnjeg direktora Republičkog fonda za kulturu.

Preuzima vođenje novonastale zbirke donacija hrvatskih likovnih umjetnika ustanova i pojedinaca pod nazivom Muzej Vukovara u progonstvu koju je inicirao i oformio Božo Biškupić. U vremenu od 1994. do 1997. godine organizira izlaganje ove zbirke u svim velikim muzejima i galerijama od Dubrovnika preko Makarske, Splita, Šibenika, Sinja, Zadra, Rijeke, Pule, Varaždina, Đakova, Osijeka i Vinkovaca gdje uz organizirane Dane Vukovara u suradnji s klubovima Vukovaraca, kulturnim institucijama toga mjesta održava niz predavanja i prezentacija o povijesti grada, ratnim razaranjima i vrijednostima kulturne baštine Vukovara.

Osmislila je i ostvarila ciklus izložbi pod nazivom Povratak – Baština i obnova kojima je u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom u Zagrebu, Arheološkim i Etnografskim muzejom u Zagrebu i Posudionicom i radionicom narodnih nošnji prezentirala kulturnu baštinu Vukovara.

Tijekom 1994 godine pokreće akciju prikupljanja narodnih nošnji svih hrvatskih županije stvarajući na taj način izuzetnu zbirku narodnih nošnji koja uz svoje baštinske vrijednosti simbolizira zajedništvo svih hrvatskih krajeva odakle su dolazili branitelji kako bi zajedno s vukovarskim braniteljima branili Vukovar kao i zajedništvo u prihvatu prognanih Vukovaraca koji su u vrijeme progonstva boravili u više od 560 mjesta širom Hrvatske.

Kao član Stožera za obnovu kulturne baštine grada Vukovara, osnovanog odlukom ministra kulture Bože Biškupića, prvi puta ulazi u razoreni Vukovar 18. prosinca 1996. godine. Drugom posjetom Stožera početkom srpnja 1997. u suradnji s Ministarstvom kulture radi na stvaranju uvjeta za povratak Muzeja na svoju domicilnu adresu.

Nakon primarne obnove Muzej je otvorio svoja vrata posjetiteljima 27. svibnja 1998. godine. Simboličnim puštanjem bijele golubice iz kaveza, u prisustvu mnogobrojnih visokih uzvanika i prijatelja Muzeja, ministar kulture Božo Biškupić označio je novo razdoblje djelovanja Gradskog muzeja Vukovar.

U razorenom Dvorcu Eltz organizira manifestacije koje su postale prepoznatljivo kulturno lice grada: Vukovarske adventske svečanosti koje se od utemeljenja 1998. godine održavaju do danas, Vukovarski festival komorne glazbe koji je uz vodstvo pijanistice Vlaste Gyura trajao punih dvadeset godina, gostovanja Zagrebačke filharmonije koja je od svog prvog sudjelovanja na otvorenju Muzeja 1998. g. svake godine gostuje u Vukovaru, Vukovarski salon koji je prema autorskoj ideji ak. slikara Dubravka Adamovića u dvije održane izložbe u rasponu od pet godina okupio stotinjak hrvatskih umjetnika.

U suradnji s arheologom Aleksandrom Durmanom i arhitektom Željkom Kovačićem organizira izložbe: Vučedolski Orion - najstariji europski kalendar i izložbu Vučedolski hromi bog – zašto svi bogovi metalurgije šepaju. koje su nakon Vukovara predstavljene u Klovićevim dvorima u Zagrebu i Narodnom muzeju u Ljubljani.

Sudjelovala je kao član stručne skupine Ministarstva kulture za povrat muzejskih zbirki otuđenih u vrijeme Domovinskog rata. Povratak zbirki uslijedio je u prosincu 2001. godine kada je na svečanosti u Mramornom predvorju dvorca Eltz Protokol o povratu umjetnina u prisustvu mnogobrojnih gostiju u ime ministra Antuna Vujića potpisala pomoćnica ministra Branka Šulc.

Od tog događaja vodila je s kolegama proces restauracije ratom oštećene muzejske građe, kao i prikupljanje nove građe u pripremama za stalni postav muzeja.

U najvećem muzeološkom projektu Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe, kojega pod nazivom Obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok – Vukovar – Vučedol provodi Ministarstvo kulture, uz direktoricu cjelokupnog projekta Branku Šulc, vodila je i koordinirala u ime Gradskog muzeja sve organizacijske postupke tehničke, muzeološke i financijske naravi.

Autor je muzeološke koncepcije Stalnog postava Gradskog muzeja Vukovar kojeg je realizirala u zajedničkim aktivnostima kustosa Gradskog muzeja i suradnicima iz drugih muzeja. Prva faza stalnog postava, prema likovnom rješenju dizajnerice Nikoline Jelavić, s uređenim svečanim dvoranama dvorca Eltz otvorena je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture 2013. godine. Stalni postav Gradskog muzeja u cjelini sa prikazom prošlosti vukovarskog kraja i Vukovara od prapovijesti do danas otvoren je 23. siječnja 2014. godine. Na tri kata Velikog dvora na površini od 3500 m2 u kojem je izloženo 2000 restauriranih predmeta. Stalni postav Zbirke Bauer otvoren je 2017. godine, a Stalni postav Zbirke Muzej Vukovara u progonstvu otvoren je na 20 godišnjicu povratka muzeja na svoju domicilnu adresu 27. svibnja 2018. godine.

Autor je s dr. Aleksandrom Durmanom muzeološke koncepcije Arheološkog parka Vučedol koji obuhvaća Muzej vučedolske kulture, Megaron ljevača bakra, šetnicu s vidikovcima i planetarij.

Ružica Marić je uz kolegu Zorana Leskovca autorica muzeološke koncepcije Franjevačkog muzeja u Vukovaru otvorenog 2019. godine prema arhitektonskom rješenju arhitekata Gorana Rake i Vanje Ilić.

Uz Ivanku Miličić autorica je stalnog postava Interpretacijskog centra posvećenog nobelovcu Lavoslavu Ružički u Kući Ružička prema likovnom rješenju Željka Kovačića, koji je otvoren posthumno 2021. g.

Uz širi stručni tim, jedna je od autora muzeološke koncepcije stalnog postava Vukovarskog vodotornja – simbola hrvatskog zajedništva prema arhitektonskom rješenju arhitekata Gorana Rake i Vanje Ilić, otvoren 2020. godine.

Fotografiranjem svih događaja u procesima razvoja muzeja, agresije na Vukovar i Republiku Hrvatsku, progonstva, povratka i obnove stvorila je jednu od najznačajnijih zbirki dokumentarne fotografije koja broji na tisuće fotografija u vremenu od 1991. do danas.


Sudjeluje u radu niza komisija koje su se bavile temama zaštite kulturne baštine u oružanim sukobima u organizaciji Ministarstva kulture, MDC-a i stručnih komisija UNESCO-a.

U suradnji sa Poglavarstvom grada Vukovara i Ministarstvom graditeljstva imenovana je za člana Komisije za pripremu povratka i obnovu Vukovara, te nakon povratka nastavila djelovanje u Savjetu za obnovu i razvoj Grada Vukovara, kao i u nekoliko odbora kulturnih asocijacija; Festivala glumca, Vukovarskog festivala lutkara, Vukovar film festivala te kao članica kulturnih vijeća grada Vukovara i Vukovarsko srijemske županije.

Tijekom svih godina djelovanja u Muzeju dala je na stotine intervjua medijima, dok je urednik Ante Marić snimio polusatni dokumentarni film o njenom životu pod nazivom Ruža Vukovarska.

Vlada RH imenovala je Ružicu Marić u Stožer za obnovu spomenika kulture Grada Vukovara, Zajednicu zemalja podunavskih regija; Ministarstvo turizma kao člana Savjeta za kulturni turizam Hrvatske turističke zajednice.

Rješenjem Ministarstva kulture u dva četverogodišnja mandata imenovana je članom, a u jednom mandatu i predsjednicom Hrvatskog muzejskog vijeća te u Upravna vijeća Muzeja grada Zagreba, Arheološkog muzeja Osijek i Muzeja vučedolske kulture.

Ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, Ružica Marić odlikovana je 1996. godine Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića; godine 1998. Redom hrvatskog pletera za promicanje kulturne baštine u zemlji i inozemstvu;

Ukazom Predsjednika Republike Hrvatske 1999. godine Spomen medaljom Vukovar za djelatan doprinos mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja; Grad Vukovar dodijelio je Ružici Marić 2020., a Vukovarsko srijemska županija 2022. Nagradu za životno djelo.

Kao rezultat intenzivnog rada na prezentiranju kulturne baštine i suvremenog trenutka hrvatske kulturne scene, pod vodstvom ravnateljice Ružice Marić, Gradski muzej Vukovar osvojio je niz domaćih i međunarodnih nagrada. Među najvažnijima je nagrada EMYA SILLETTO 2016. koju dodjeljuje Europski muzejski forum, The Best in Heritage 2017. te Povelja Republike Hrvatske 2017. godine za poseban doprinos u očuvanju i prezentiranju kulturne baštine Vukovara, posebno u uvjetima rata i razaranja i poslijeratnoj obnovi.